top of page

Najava

Zdravo snovi, zbogom

Zdravo snovi, zbogom

novela

 

Prošle su godine, od kako sam poslednji put bio pomislio na dane svog detinjstva…
     Zapravo, mnogo se toga više ni ne sećam, sada, kada se godine života polako približavaju brojki pedeset. Sećam se jedne stvari, da sam tada hteo započeti da vodim lični dnevnik, u svesci A4 formata, tvrdih, žutih korica. Imao sam, možda, dvanaest-trinaest godina, kupio sam tu svesku od djačkog džeparca, upravo za tu namenu. Prvo sam napisao, na četvrtastoj beloj nalepnici, svoje ime i ispod toga krupnijim slovima “Dnevnik”, i dugo razmišljao pre nego što sam upisao prvi datum…

Dan posle kraja
Dan posle kraja
roman

          Uvek bih se složio sa upozoravajućim gunđanjima meštana naselja kroz koja sam prolazio da je Rašina ekipa opasna, uz jednu malu opasku. Reč “opasno” je svakako tačna, ali nedovoljno precizna. Pre bi se moglo reći da se radi o najbestijalnijoj sadističkoj hordi  raspomamljenih umobolnika koja je ikada hodala ruševinama Republike.               

         Znate, u mutnoj vodi govna uvek isplivaju na površinu. Republiku nisu zaposeli jadni pesnici i osećajni džentlmeni, niti intelektualci i pametnjakovići, nego ološ koji je preživeo raspad sistema i istrajao u nametnutoj borbi za opstanak. Njihovi čopori su vršljali po pustoši,  pljačkajući i ubijajući poput šakala. Vukovi nisu bili ništa bolji, s tom razlikom što su to isto činili sami.

 

 

bottom of page